Ne, ne i ne
Umorna duša nebo ugleda
što zove je gore anđelima,
nikom je ono nizašto ne da
nebo, što bdije nad nama svima. (više…)
NOĆNE IGRE MOĆNIKA
Kad zv’jezda previše zabljesne
izgubi se u svome sjaju,
anđeli kad nebom zaplešu
sveci se rastrče po raju.
I mjesec kad nebom zablješti
prvo se on kupa u sv’jetlu
pa onda tek zemlju obasja
sv’jetlošću b’jelom u svom letu.
Valovi mora kad zapjene
prvo udare po st’jenama,
glasno tišinu neba ruše
kad se sljube sa sirenama.
Onda se sve najednom stiša:
Zv’jezda, anđeli, mjesec i val,
veličanstvena stiže zora
da pozdravi usnuli žal.
To su noćne igre nebesa
i opuštanje mora noćno,
predivna zemaljska čudesa
sve na ovom svijetu moćno.
Đurđica Brčić
ČETIRI KAPLJICE
U jednu kap suze slane
skrila se tuga srca mog
u koju još samo stane,
tužnije pjesme jedan slog.
U jednoj kapi veselja
koliko sreće se slilo
koliko zahvala, želja
u njoj se samo zbilo.
U kapljici jednoj kiše
odraza puno je stalo,
ah, kako se samo njiše
ta kap, ogledalo malo.
U jednu kapljicu rose
skrio se svjež’ miris zore
i bezbroj blještavih zraka
što bude još sneno more.
Četiri kapljice pale
na moj topli ispružen dlan,
četiri kapljice male
još snivaju na njem’ svoj san.
Đurđica Brčić
Kako su se častili Matoš i Kamov – izbor iz Diskursa
Da su naši pjesnici voljeli komentirati tuđu poeziju i nalaziti joj mane nije ništa novo. Međutim, oni su to radili tako strasno, s tako puno žara da se pitam – čemu?
Ja volim Matoševu poeziju, ali i poeziju Janka Polića Kamova. I da je Janko Polić nakon Matoševih ocjena prestao pisati, bila bih uskraćena za spontanu snagu jedne Psovke ili Isušene kaljuže, a hrvatska bi književnost bila uskraćena za autora koji je, u književnom smislu, avangardno galopirao ispred svog vremena. (više…)
