Posvećeno Josipu Pupačiću

Zašto se nesreća u trenutku sruči na neku obitelj, nikada nećemo saznati. Gdje drijema to zlo koje u trenu sve promijeni?

Josip Pupačić (1928. Slime – 1971. Krk) rođen je u skladnoj, velikoj obitelji. Imao je braću koja su ga voljela i koju je on volio. Bio je najmlađe dijete u obitelji koja je izrodila četrnaestero djece. Neka od njih nisu dočekala mladost. A voljela su se ta djeca međusobno i svaki je odlazak bio bolan. Pjesnikovi roditelji jako su držali do obrazovanja svoje djece pa su ih redom školovali za razna zanimanja i zvanja, a Josip je završio studij književnosti i radio ono što voli. Bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za stariju hrvatsku književnost, zatim je radio kao profesor u Lyonu i Londonu, neko vrijeme je uređivao književne časopise Krugovi i Književnik, pisao je pjesme, objavio zbirke pjesama:  Kiše pjevaju na jablanima (1955), Mladići ( 1955.) Cvijet izvan sebe (1958.) Oporuka ( 1965.) Ustoličenje (1965.) Moj križ svejedno gori (1971).    

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=214164

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Portal „Očaravanje“ i časopis „Sapphoart“ raspisuju književni natječaj za uvrštavanje u elektronički zbornik priča književne fantastike.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

JOSIP ERGOVIĆ

 UVERTIRA U JEDAN SEGMENT STVARANJA ZBORNIKA FANTASTIČNIH PRIČA

OKULTNO

Kao što leptir uvijek iznova prži svoja krila na stjenki žaruljinog sunca, tako i čovjek – tvrdokorno i  nerazumno – mrzne svoju dušu bešćutništvom grotla poroka. Što je to, što nas tako nezaustavljivo privlači tamnoj strani vlastitog bića? Je li to ono uvijek isto prokletstvo istočnoga grijeha koje nas je zauvijek izagnalo s Elizejskih livada i sočne trave koju smo mogli vječito kusati? Želimo li, uistinu, znati kad ćemo i kako umrijeti?! Jesmo li osvijestili prokletstvo žuđene spoznaje? Ipak, srljamo dalje.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju