Koncert za dvije violine
Melodije klize sa žica
Poput prvog snijega
Meko, podatno
Stapaju se u jedno
Obavijajući jedna drugu
U čvrsto isprepletenom
I neraskidivom duetu
Dugi niz nota se nastavlja, klizi
Grleći se, uzdižući se i padajući
Uzdišući nježno
Gotovo bolno jecajući
Nadopunjujući se u divnom skladu
Uz još jedan list partiture
Još jedna savršena tapiserija zvukova
Sačinjena od čeznutljivih niti
Što dišu, jecaju, plaču
A strast žice grije
Gore, drhte u ekstazi melodije
U posljednjim akordima uzlet
Pa tih smiraj
Utihnule su zvučne kaskade
Poput ljubavnika
U zimskoj noći
“Na Dvoru Modroga Kralja 6”
SAPUNICA – NASTAVAK ŠESTI
Sporica Kraljevna
Kad odrastem vezana bit ću za tlo.
Znate li, kako strašno je to!? (više…)

