Ne volim jesen
Novembar me zbunjuje
U oku se nakote male kiše
U grudima polude tiha čekanja
A prostor ispod rebara ispuni zemlja
I ništa više
I ništa teže

Ne volim jesen
Duša je u jesen puna ožiljaka
Između udaha i izdaha
Svaki nemir
Svaki otpali list
Svaka bol
Je jedan mali deo nas

Ne volim jesen
Dok pleše u tvojim cipelama
I nosi tvoje haljine
U neka okrugla jutra
U neka
Neka
Daleka jutra

Ne volim jesen

U meni te je crtala
Od glave do pete
Izgubljenu

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

ležim u travi

na dlan mi sleti buba

nisam više sam

Pročitaj cijelu poeziju

Na obali pustoj daleko od vode

Na boku sniva usnula lađa

Sjaji ruzina dok sunce se rađa

Na korak do slobode.

A samo korak je dijeli

Do plave pučine

Usamljena sjaji u carstvu tmine

U moru snova raste cvijet bijeli.

Sklopim oči i tebe snivam

U duši praznina, tuga u oku

Život je otvorio rupu u boku

Do sna ne mogu da doplivam.

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=203646

Pročitaj cijelu poeziju

Pitam te  vidiš li

ono kad se  dogodi  pa  zadrhtim

zbog dodira trenutka

pa duša moja  ne može otrpjeti

ne umije skriti

ne umije se  ni pritajiti

pitam te vidiš li

kako tad puca

ona tanka linija oko srca

zanjiše se cijelo tijelo

i drhti a ne bi htjelo

ne bi

ne bi smjelo

Pročitaj cijelu poeziju