***
***
Nakon smrti
Meseca nije bilo na nebu
Ni oblačka
U sobi je bilo tiho
Na zidu je slika
Dva života visi trudna
I miriše na arhiv suhog cveća
Nakon smrti
Zadavljena tempera je još klizila
Metar iznad zemlje
Metar ispod neba
U sobi je bilo tiho
Na stolu novine
Podvučen naslov
Sise određuju veličinu ljubavi
Za sve nas i vas-povodom svjetskog dana invalidnih osoba
Možda te sretnem usput
Sa bijelim štapom u ruci
I pomognem ti prijeći ulicu
Možda ćeš mi reći “HVALA”
A ja te neću ćuti.
Možda će tamo, na kraju ulice
U jarku zapeti kotači
Njegovih kolica
A netko će mu pomoći
Ili ga pak ignorirati.
Sve je možda
U ovom svijetu. (više…)
Ponad grada
Kao kakva neman nadvili se iznad grada i prijete tmasti i teški i kao da će se svaki čas izliti olujnim pljuskom. Lebde i zaklanjaju pogled u visine, a onda posred te vodene mase što svaki čas čeka sručiti se na grad odjednom pukotina. I učini mi se kao da se platno, staro, tkanica stara, stanjila, istrošila i razvukla pukotinom.
POSRED OBLAKA
ZGUSNUTIH IZNAD GRADA
PUKOTINA
***
***
Dan je zbrkan
U polju magla se mresti
Nacrtan osmeh ne boli više
Samo čeka
I ja čekam
Čekam sebe
Ovo parče mene nigdje ne ozdravi
Kao u jesen
Zato skupljam lišće u stih
Da ne uvene
(Ne tako brzo)
Nije to smrt
To je još jedna pesma
Iz tišine proklijala
