pogledaj me iznutra
Ne gledaj me
Poput klupka vune
Davno zaboravljenog
Od svih
Možda će ti se učiniti
Da je vrijeme svašta nalijepilo
Na mene
Odmotaj me
Polagano
Nježno
Ja sam iznutra
Čista i sjajna
Nespokoj
Ne hrani riječju praznom
moj nespokoj
to umijem sama
ti nemaš snage poreći
zvijezdu padalicu
I tu riječ rugalicu
kako bih mirom
mirovala
Rondo jednog zaborava
Zalud zakletve i pozivanja na drevne kletve,
zaljubljeni bi da potraži tihu utehu u njenom krilu,
možda ptica veruje da onda kada napustiš snove –
zaboravićeš tu tajnu usnulu.
Reči što se traže zapljuskuju gordu obalu.
Hvataš štap zaboden u pesak, tražiš nove svetove.
Oni zaludni bi da zvezda sudbine se odazove,
da zaboravićeš tu tajnu usnulu.
Dve poslednje prilike bi jedna drugu da udave!
Samuje vreme zauvek zarobljeno u kristalu.
Nada je ipak zaustavljena na pustom žalu.
U noći očaranih očajem nove se zavere prave –
zaboravićeš tu tajnu usnulu.
:)
Moja pesma “Ako ugasim televizor” našla se među 12 u finalu međunarodnog konkursa “Literaturni Iskri 2020 godine u Makedoniji u konkurenciji od 175 autora. Proglašenje pobednika je 24 maja. 🙂
AKO UGASIM TELEVIZOR
Ne govori mi o ljubavi
Sve mi nedostaje (više…)
Biti učitelj nije samo profesija, nije samo prenošenje znanja drugima. Biti učitelj znači otkrivati interese i sposobnosti svakog svog učenika i navoditi ga da te sposobnosti razvije do svog maksimuma. Biti učitelj ne znači prolaziti utabani put vlastitog znanja i očekivati da će ga učenici slijediti. Učitelj će učenika pratiti na putu stjecanja znanja i razvijanja vještina poštujući njegovu osobnost i njegove mogućnosti. Onaj čuveni pedagoški trokut – učenik, gradivo, učitelj postao je krug u kojem znanje dolazi iz raznih izvora, a učitelj je tu da ga usustavi, učini pristupačnim djetetovom uzrastu i njegovim individualnim sposobnostima.

