Zvezdama ranjen, darove drugog neba

ti bi da primiš. Dok tražiš netaknuto,

mučen sumnjom da postoji takvo mesto,

plava tišina nešto je što ti treba.

Magnet ponora otvara svoje dveri

čauri noći. Mašta kad se otrgne

gravitaciji, zavesa kad se digne

s uspomena i senki dalekih stvari –

tad te dotakne lepotom što ne prašta

duboka tmina. Svet gledan trećim okom –

kameni idol, kip sa zlatnim jezikom.

Progonstvo zvezda – prostor tad te proguta,

nečitak svet i predugo putovanje,

tu gde je vreme vodič kroz nestajanje.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Nismo se upoznali. U sutonu njegova života moj se tek nazirao. I dok je već drhtavom rukom zapisivao svoje posljednje misli, negdje, na drugom kraju grada, moje srce tek se otvaralo i ubiralo prve poetske kapi u svoj krvotok.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Rastjerajte te sive oblake
Što su proljeće sa slikarskog platna obrisali!
Rastjerajte tu maglu
Što se nad trešnjinim cvijetom nadvila
Lomeći joj nježne lati!
Rastjerajte ovaj strah, tjeskobu
Što se poput dima cigarete u nosnice uvlači
I ružne snove što nesanicu donose.
Neka opet zasja Sunce!
Neka slikar nebeski svoju sliku završi!
Neka trešnja svoj veo rasprostre
Poput vile planinkinje.
Neka se noć razvedri
Jer želim zaspati sa zvijezdama u očima .

Pročitaj cijelu poeziju

UPOZNAH STRAH

Upoznati strah, onaj pravi koji svaku koščicu uzdrma i blokira. Strah koji zaustavi sve misli i osjećaj da je i krv u tijelu prestala kolati, još samo srce nabija, udara takvom silinom kao da je odlučilo napustiti to krhko tijelo. Strah koji isprazni ljušturu tijela i ogoli kosti pa kao skeleti klepeću i cvokoću bez zaustavljanja. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju