zapinje oblak
u brazdama jezera
narcisov cvet
Nepozvana gošća
Načula je jedna vrana
Sa hrastovih gustih grana
Da se zabava negdje sprema
Al’ pozivnice za nju nema
Vrapci su se okupili
I zabavu napravili
Pjevali su i plesali
Baš su fino uživali (više…)
Podijeli pa vladaj
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=194071
piše: Marija Juračić
Moj unuk zbog štrajka učitelja jučer opet nije imao nastave.
Malac uživa kao malo prase u kaljuži, ali zato mom zetu rastu očnjaci. Zabrinut je za obrazovanje svog jedinca. Oduševljen je potezom vlade da svima zaposlenima u državnom sektoru povisi plaće za 6%.
Pita: „Pa kog bi vraga još htjeli? Dobili su što su tražili.“
Nimalo mu nije sumnjivo što je vlada tjednima tvrdila da para nema, a sada joj je još i preteklo.
Kažem mu da se i ja divim potezu vlade. Zaista je majstorski izveden, a zove se – Devide e impera. Podijeli pa vladaj. Poznata je ta strategija još iz rimskog doba, a fino, precizno i lukavo razradio ju je Machiavelli i čini se, da ona još pali.
Kažem zetu da je vlada prvo trebala ispraviti nepravdu i ublažiti veliko zaostajanje učiteljskih plaća u odnosu na plaće u drugim javnim službama, a tek onda ponuditi priču o koeficijentima i slično. Osim toga, vlada tim postupkom šlepa u paketu i svoj glomazan birokratski aparat.
„Vi, punice, u svemu vidite nekakve zakulisne igre“, ne shvaća moj zet, “ dobili su traženo i što bi sada još htjeli?“
Pokušavam mu objasniti nešto o psihologiji, o tome kako će se nenadani “dobitnici“ okrenuti protiv prosvjetara, kako će birokracija izmisliti nove poslove za sebe, toliko složene da ih ni sama neće znati riješiti, da će uskoro galamu dići i roditelji, jer nema šanse da je stari, dobri Machiavelli pogriješio kad je za održavanje na vlasti preporučio svoju teoriju. Svi se moji argumenti odbijaju od ušiju moga zeta pa odustajem od diskusije.
Kuham ručak bez riječi. Čak sam ispekla njegov omiljeni kolač. Nakon ručka dajem svakome u tanjuriću dva komada slasnog, sočnog kolača.
Samo zet dobiva jedan.
Jedino mu tako mogu pokazati što znači zaostajanje u pravima.
Sutoni
Vrijeme prolazi brže no išta
u kasno ljeto
dani u kojima sunce zalazi brže
trudno tonovima zlatne
malaksalo
tad volim ispraćati zalaske
ne znam čega sam punija
ženske snage ili krhosti
dok pamtim nove trenutke
tvoreći podsjetnik za osjećaje
iz nutrine izroditi ću pjesme
kratke i duge
male a velike
sjetne.
