Igor Divković u  traganju za srodnim stihom – 4

U jednom svom  intervjuu profesor Igor  Divković, pjesnik, dobitnik većeg broja književnih nagrada, priznanja, zahvalnica i diploma je izjavio: “Svi mi pisci smo braća (po peru), ili, kako sam već prethodno citirao Tina Ujevića u Pobratimstvu duša u Svemiru, svi smo krvavi ispod tanane pjesničke kože!“

Profesor Divković poslao nam je tri svoje pjesme koje čekaju odjek nekog drugog poetskog srca. Stoje pred vama, pa ako su vas atmosferom, stihom, mišlju… podsjetile na neku vašu pjesmu objavite je.   (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

gle nije umrlo
žuto jesenje lišće
pleše na vetru

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Stvorili su igru
( netko je čovjeku rekao : ” Tamo je svjetlo ” ).
Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ;
dobro je on to znao.
Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga,
promatra ljude
i njihove tako ograničene mogućnosti.
More, na kopno baca dubinu
zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ).
Zadnji put je viđen
između Jerihona i Pakla,
nosio je pismo u zemlju pogana.
Grob mu nije pronađen.
Nikada.

Fusnota

Prorok : Duša mu biva osuđena da luta cijelu
vječnost
bez Vječnosti.

Pročitaj cijelu poeziju

zapinje oblak
u brazdama jezera
narcisov cvet

Pročitaj cijelu poeziju