U prostranstvu skrivenoga
Samo meni poznatoga svijeta
Gdje nije kročila ljudska noga
Gledaju oči djeteta. (više…)
Žute dunje
Daleko su odletjeli ždralovi
do dalekih obala
gdje sjećanja nestaju
A ja sam ostao sam
na obali neba
i gledao sam
te zatvorenih očiju
Noć je pitala jutro
Zar je nestala ljubav,
ako srca šute
Došle su magle
i snjegovi su pali…
A još miriše soba
na tebe i dunje žute
U tvojoj ulici još miriše tišina
i vjetar spava na leđima oblaka
Koliko dugo se nismo vidjeli
koliko dana, koliko godina
Noć je pitala jutro
Zar je nestala ljubav,
ako srca šute
Prošla je zima
i godine su prošle…
A još miriše soba
na tebe i dunje žute
ONA
Davno je bilo kada joj je mama
Plave mašne na kike vezala.
Davno je bilo kada joj je oko nogu
Lepršala haljinica plava.
Davno je bilo kada je u cipelama s peticama
Zaplesala svoj prvi valcer.
Davno je bilo.
Suza joj klizne niz lice preko plave masnice
Danas.
I više ne zna plače li zbog tih davnih dana
Ili bola što bubri na obrazu, danas.
Gdje su nestali snovi one djevojčice plahe?
Gdje su nestala nadanja i vjera i očekivanja?
Više ništa ne traži samo malo mira, tišinu,
Samoću i sigurnost od ruku koje ne znaju prestati
Bol nanositi.
Više se ničemu ne nada.
Danas šuti, djecu svoju skriva iza leđa,
Životom ih čuva.
Zna, ona zna, sve će prestati
Kada duša tijelo izubijano napusti,
Samo ne zna tko će djecu njenu tada
Čuvati.
23.10.2018. (svim zlostavljanim ženama)
