Čovjek tisuću godina širok
Visok sam
i koraci mi dugi,
ruke okrutne
poput đavoljih smjerokaza.
Nacrtat ću vrijeme ovjenčan tamom
uploviti u blagosilje
gdje ponoć kaplje.
Šišmiš odleti prema Eridanu. (više…)
Za utjehu
jutro je brisalo okrajke noći
na otvorenom putu mogle su se vidjeti djevojke
nosile su svoju prošlost u košarama
uspomene koje se ne daju izbrisati
korito rijeke će okupati otpale
latice s rubova sna
zadržavajući nadu u njihovim pokretima
da se ne bi razbile kao porculanske lutke
koje sam im jednog davnog ljeta poklonila
sebi za utjehu
Requiem za Lorenu
Pamtim Lorena
te jeseni kasne
jela si naranče
crvene i slasne.
Smrt razapeta
između otoka i kopna
tama : – iskovane misli
u boji tvojih očiju. (više…)
