Vrištim u boji
Da se bolje sakrijem
Da se nikada više ne udahnemo
Da se nikada više niko ne otruje nemogućim
I da reč ljubav ne izgovara
Onaj što dvaput nije umirao zbog nje

Stojim u mestu
Samo dišem
Magla sam
Moj glas ne čuje njeno srce
Ona drugog voli
Drugi je sad laže
Drugi joj možda šapuće Jesenjina
Samo da bi je ljubio
Drugi joj govori da je lepa
Da je voli
Dok nosi negovu košulju
I miriši
Miriši na maglu

Sada ćutim drugačije
Vrištim bojama
Da bih još malo živeo
Umiraću zauvek
Zauvek
Za njom

Pročitaj cijelu poeziju

allofpic

Naš zid nije ni Berlinski ni Kineski.
Nema on stražarnica ni opakih ratnika.
Ni bodljikave žice nema.
Visok je i čvrst.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Moja je smrt blagoslov,

urbi et orbi

svakoga dana.

Ona je slatka,

ona je sjajna,

pogana

od bivstvovanja.

Moja je smrt

duboka crnom.

Bez sjene,

za grkljan me hvata.

Dok šapuće

urbi et orbi,

ona je strast,

moja divna strava.

Pročitaj cijelu poeziju

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=182218

Pročitaj cijelu poeziju

Prišaptavam sebi  duge

nježne  i meke riječi

s namjerom sporenja  vremena

i prisvajanja bogatih sitnica

za svoja siromašna predvečerja

na mjestu gdje more

obljubljuje  obalu bez srama

tad silno želim biti oblutak

koji strasno ali nečujno

udahne i odahne kad  osjeti

ljubav koja ne zahtijeva

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju