caportal.net

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ispijali su noć

i mučninu

šutke do jutra

još jednom su se blago

dodirnuli  očima

i svako sam pođe

na svoju stranu

Pročitaj cijelu poeziju

na hladnom vetru
zapali vodu reke
pijani mesec

Pročitaj cijelu poeziju

Dan već odmiče
Vrijeme gura nemilo
kazaljke sata

Pročitaj cijelu poeziju

proljećno jutro
nebo je pokošeno
u oku cveća

Pročitaj cijelu poeziju

Jutros vidjeh čovjeka prašnjavog lica
što na rubniku slijepe ulice
prosi vrijeme za još jedan dan.
Svoje lice pognuh od srama,
da me ne upita za žlicu samilosti
koja ja u davnom ratu strijeljana
za veleizdaju zelenog lišća.
Vidjeh i majku
sa djetetom na praznoj dojci
u prizivanju mliječnih oblaka,
koje su protunatalne rakete
raznijele sred mog uzavrelog oka.
Izvadih i to oko i bacih ga
pod prvi tramvaj što vozi
prema počivalištu.
.
Ne želim više niti svoje lice,
niti svoje oko.
Moje dijete ih nosi.
Sasvim fatalno težim isparavanju
iz nozdrva ovog gušavog svijeta.
I ta polovica plućnog krila
kojom me održava na životu,
nepodnošljiva mi je.

Pročitaj cijelu poeziju