štrudla sa makom
na stolu bubamara
bez crnih tačkica
Besmrtni grof
Rođen sam
u vremenu nepostojanja
osmoga dana u tjednu
legenda kaže da je nebo bilo tako svjetlo
da su anđeoska kola vidljiva postala
dječaci su gađali djevojčice zemljom
ja oblačim haljine da ih bolje razumijem
pravili su i kule u pijesku
ja razmišljam o smislu bitka
rođen sam
silovito i na brzinu
u vremenu nepostojanja
i beskraj eona proteći će opet
dok ne rodi se takav ja
milijun poklapanja zahtjeva
stvaranje takve djece
najčudnije konstelacije planeta,
i zna se da djeca rođena upravo tada
vide Boga u ženskom obličju
ne licemjernog, hladnog i udaljenog Boga
već istinsku Bogoženu stvaranja. (više…)
Nije lako ali moguće je
Posve sakriti tragove
nesna i nije baš moguće
nakon trena kad pojmi se
izdaja ni plakati nemaš s čim
ima bit da je posljedna
suza bila baš u dijelu srca
koji se otkinuo čini se bezbolno
pa se vraćaš u prošlo u znano
jer tamo je lako naći ono
s čim se prikriva stvarno
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu
grad u kome u poznu jesen
još dozrijeva jabuka u bašti
iza male kuće okrečene u bijelo
ispod koje sam skrivao svoje tajne
grad u kome se nalazi i bol i slutnja
dječaci opsjednuti muzikom
i djevojčice koje razgovaraju sa oblacima
grad u kome sam ostavio
mnogo nenapisanih stihova
jer sam shvatio koliko su bespomoćni
grad u kome sam noću lutao ulicama
tražeći utočište za svoju čežnju
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i liječi rane onih koji mole za oproštaj
grad u koji zimu donose plavi ždralovi
dok mjesečeva svjetlost
prenosi poljubce od jednih usta do drugih
grad koji i daje i uzima
ne birajući emocije
grad koji svoju ljubav , kao svilen gajtan,
obavija oko našeg vrata
grad u kome, ponovo, oživi sjećanje
na djetinstvo koje miriše na kolače
grad u kome kiša ne umije da plače
ona pada samo da bi saprala
prašinu sa komadića istine
okačenih u našim srcima
grad u kome sumrak ima sladak ukus
i miriše na ljubičice
grad kome dugujem ovu pjesmu
julija