mala kap rose
mrav nosi vrelo sunce
kroz polje cvetno
Vraški težak posao
probudila sam se s gorkim okusom u ustima između dva sna pojela sam vlastiti jezik palminim listovima bližilo se svjetlucavo more zatvorila sam prozore htjela sam hladnoćom koja je odjednom ušla u odaje odagnati gorčinu oblačila sam se sporo kao da oblačim djetešce misleći da ću zaboraviti na pauka ispod zavjese haljinu ipak nisam obukla dugo sam je gledala dok je nisam razrezala i pojela s komadićima ogledala u preostalim krhotinama nazirali su se ponori ništa nije plošno pomislila sam ta me misao nosila nepreglednim poljanama prolivene krvi tvoreći rijeku-sebe iz dubine izvukla sam sve potonule lađe s namjerom da ih obnovim bit će to vraški težak posao
Moj život
Moj život nije rijeka
on je more
koje pleše i talasima
mijenja lik nepoznatih obala
Moj život nije vjetar
on je oluja
koja toplim snijegom zasipa
ulice dalekih gradova
na kojima sam tražio svoje srce
i učio da gledam
ono čega nema
Činkvina
Zrake
Sunčeve, sjajne.
Trepere, bljeskaju, proviruju.
Kroz krošnje stvaraju iluziju.
Ljepota…
foto-vesna.hr
Tajnovito sama
Ljubomorno čuvam tajnovitu
snagu to moje sigurno
Što podstiče svjesnost o snu
dotiče me prva kap
i druga
i treća
i bezbroj kapi u nizu
načiniše val koji me prekriva
pod njim sam više živa
odjeljena vlastitim mislima
dobro skrivena
dok ne poželim
nitko mi ne može prići
