Ti govoriš imam ljubav
a mene su opčinile ptice
u osvit sam tamo gdje su one
i svaki put je kao prvi
promatram bez treptaja
kako se umor s krila
stresa na stijene i oblutke
bez krika
i učim
živeći ljubav
Krojačice
Visoke, vitke ljepotice
hodaju pistom
u lepršavim,
raskošnim haljinama,
bogatih dezena,
umjetničkim tvorevinama
nevidljivih žena
koje su ih vještinom i znanjem
stvarale
dane i noći
savijenom kičmom nad strojem,
trošile ruke i oči,
a mladost im u nepovrat ode,
sve u službi mode.
Dok su šile vrhunska odijela
za neka tuđa tijela
daleko od sjaja,
svoje niti života
jedva bi spajale od kraja do kraja,
maštajući o vrhuncima
do kojih nikad nisu stigle
gledajući slavu samo
kroz ušicu igle.
Gdje je rođeno svjetlo
Šta je jesen?
Rasplakano nebo iznad grada
Lišće razbacano po trotoarima
Pokisla jata malih ptica
Tvoja mokra haljina
Srebreni prah na prozorima kafana
Vjetar koji dolazi pred zoru
Dim cigareta i ustajali miris duhana
Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama
Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto
Slatko sjećanje na djetinjstvo
Jesen je uvjek u pravu
I kada me ostavi samog ispod duge kiše
Ja ću se pitati
Gdje je rođeno svjetlo?
Rastopiću jednu riječ
Ispisaću molitvu
Spomenuću tvoje ime
Uostalom, ne postoji ništa više
Osim neba i moje ljubavi
Prošlo vrijeme
Okrunjujem cestu dolaskom
i umornim odlaskom
glačajući stopama kamen
ravnam misao o prošlom
žulja me znano sivo biserje
to prošlo i puno vrijeme
potrošeno u koracima
vezanim jedan u drugi
u hod
u žurbi da se ne zadocni
Na kraju ljeta
Njegovi prsti miluju žice
meni on svira Kraljeve mambe
smije se more, a lúde ribe
sve barke plešu u ritmu sambe.
,
