lud sam
i sanjar
dok god zeleniš u meni

mogao bih umreti svakog trena
ne postoji lek

ako se izgubim
iz tvojih očiju

Pročitaj cijelu poeziju

Umiranjem skratiš prokleti dan
Patroklo prerušen
odlazi u borbu,
kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu
poput stranca koji stoji na stanici praznoj.
Oni nikada nisu bili spremni na to
nikada nisu znali put do ideje
i uvijek slijepi
misle da su u pravu
oko im zvoni i satove usklađuje
prosipaju tamu
u noći bez mjeseca
ja gutam zemlju
dio sam tapiserije, bacam sunce. Oplakano. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

autori slike: Dalibor Talajić i
Sebastijan Čamagajevac

Pročitaj cijelu poeziju

Ona je rasla iz suze leptira
disala sazvežđa
mešala se u prvu kafu nekog oblaka
i drsko čuvala maštanja
izgubljenim bez kompasa

Ona je ravnoteža između godišnjih doba
tajna od koje cvet nag uvene
i opet procveta sa osmehom
na mestu gde samo svetlost ulazi
u tebe

Ona je magla na reci
nedovršeno delo mrtvog vajara
malo narandžasto sunce
umotano u prah spaljenih violina
zauvek prosut po krovovima sveta

Ona je dobra tišina

svoja je samo
kada oseti ljubav
kada je ljubav oblikuje
između dva udaha

Mile Lisica 10.10.2018

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

 Svijet je s druge strane

nasuprot mojeg lica

stol kao slani val

moje tijelo obala gola

nešto  bih ti prošaptala

nikad ne uspijevam  reći

sve što sam naumila

u  minuti do punog sata 

prije  odlaska

smijehom  otvaram vrata

šapat

 ostavljam ispod stola

Pročitaj cijelu poeziju