13 listopada 2018
Autor: Tonka
Kategorije: Tuga
Bez zbogom, bez pozdrava
Otišao si sa plavetnom zorom ranom,
A ja i dalje čekam svako jutro
Uz šalicu čaja i snove
Što mi noću mira ne daju,
Da dan tvoj osmjeh mi vrati.
To nije moguće, to više nije moguće
Svjesnost u meni govori
I tuga se razlije tijelom
Kao poplava od nabujale rijeke.
Otišao si zorom ranom,
Bez pozdrava, a ja i dalje ne znam
Kako da tugu zaliječim.
14.08.2018. (6 mj.)
Pročitaj cijelu poeziju
12 listopada 2018
Autor: AnjaL
Kategorije: Uncategorized
Ne želim biti dio tamnoga kruga
jer svijet je ipak samo dopola sjena.
Svrha riječi za me sasvim je druga:
da prekinu gorak okus zla trena. (više…)
Pročitaj cijelu poeziju
12 listopada 2018
Autor: katarinab
Kategorije: Šaljivo
12 listopada 2018
Autor: Marija
Kategorije: Jezik i književnost
12 listopada 2018
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Uncategorized
12 listopada 2018
Autor: sumiko
Kategorije: Uncategorized
U sjeni lipe, gdje smo nekad,
dolazili na male noćne razgovore
vrijeme je stalo
kao balerina koja je zaboravila
korake predstave
Kad spavam osjećam njen miris
i čini mi se da me neko doziva
iz voza koji se vraća na stare perone
i nešto u meni zapjeva
…ima jedna žena što se svako veče
kad se suton plavi zumbulima javi..
Opet sam na pocetku
i dalje nista ne znam
Misleci da se nista ne dogadja
bježim od tuge
koja lomi srce u jesenja predvečerja
opominjući me da nisam više
kao nekad spreman
da prah djetinjstva
rasipam po oblacima
Ponekad bacim pogled
i sretnem sebe u ulici
u koju dolaze ljubavnici
da držeći se za ruke
prebiraju po uspomenama
Zaplakao bih od sreće
ali znam da sanjam
i da fali nešto
Pročitaj cijelu poeziju