Na vrhu brijega krpica snijega

Il’ u žutom krugu sunce što sja

mogu biti sve i poslije svega

usuđujem se biti samo ja.

 

U predstavama glumiti hoću

drag mi je klaun i hodač na žici

 lutati želim, grliti samoću

 pričati ponekoj noćnoj ptici.

 

Sanjam da sam trubadur u doba

milostivih gospi, lijepih djeva

to srce je rođeno da proba

sreću dok plače, tugu dok pjeva.

 

Plazio sam često jezik zmaju

pa je za mnom vatra plazila

da uvijek preživim na kraju

tinta je do sada dobro pazila.

 

A kako pjesnik u zemlju liježe

još nisam pitao Veliko uho

golo tijelo ramenima sliježe

pjesma oblači dušu u ruho.