Pogledaj, 
Sunce zrcali na jantarnim bobicama
Što ponekada sliče sitnim točkicama
U tvojim očima!
I miris opija
Slatkast, mek, podatan,
Zavodi čula svojom ljepljivošću.
Sa usana ispijaš nektar
Tek iscijeđeni
Što te ispunjava poput slatkog grijeha
Slijevajući se u nutrinu tvoju.
Kapi jantarne, kapi grimizne
Poput krvi,
Te kapi iznikle iz zemlje,
Taj slatki grijeh nas oboje obuzima!
U suton
Dok nebo njihovu boju
U sebe ispija
Te kapi nestaju
Iz tvoje čaše
Poput dana na obzoru
Samo obrisi usana
Tragove ostavljaju.