Tri ruke u dvije šake stale
svu tugu svijeta za tren
prisvojile
pa se moranjem razdvojile
izmedu njih sivkasto
bezglasje
i dugo
dugo vrijeme
bez traga
u razdvojenom
ona je
čekala
i dočekala
silnu radost na jednako
dijelila
nju bi samu
radost drugi put
poslije tuge ubila
julija
Lav
02/12/2012 at 6:13 pm Permalink
Tri ruke u dvije šake stale
svu tugu svijeta za tren
prisvojile
potresan pocetak, tuzno i lijepo, prvo mi na pamet pada da drzis neciju ruku, preminulog ili bolesnog, ili je to samo slika odlaska gubitka, u svakom slucaju intenzivno
pozdrav 🙂
02/12/2012 at 6:20 pm Permalink
Snažna je impresija prve strofe;ljubav, zajedništvo dijeljenje prisnosti. A onda se umiješala sudbina koja odnosi sve što stvaramo, Život izmjenjuje velike tuge i velike radosti. Ali, kako vjerovati radosti nakon tuge?
Još o pjesmi razmišljam, osjećam je iako je ne znam posve rastumačiti.
Posebno zadivljuje kako ulaziš detaljem u cjelinu; ruke koje mnogo kazuju.
Veliki pozdrav Boba 🙂
02/12/2012 at 6:56 pm Permalink
i dugo
dugo vrijeme
bez traga
u razdvojenom
Al negdje se opet spojimo…. nadam se..
LP
02/12/2012 at 9:11 pm Permalink
Nosimo se sa životom jedino na način ugrađivanja u njega svoje minute, dane, treptaje.
Ova pjesma zaslužuje visoku ocjenu. Svaka čast, Bobo!
03/12/2012 at 7:52 am Permalink
životno, potpuno životno
08/12/2012 at 2:39 pm Permalink
Nešto me duboko u srce dotaknulo,
topli pozdrav šaljem!