zgarište

Ne pitaj
kako mi je
kad znaš
da ruševine
ostaju nasukane
zatrpane u sopstvenu golgotu.

Ne znaš ti
da sve je ovo ništa
samo vapaj
u zalasku tvojih koraka.

Sećaš li se
našeg solitera
pepeo od njega osta
i dve duše u dva smera
ispijene
rastavljene
kraj porušenog mosta.

Ne pitaj
ugljenje tišine
ono ne čuje ništa
vidiš da me nema
ova zgarišta su pusta
zatrpana u daljine
bez odgovora
bez dilema.

Ne znaš ti
suzu pustiti
za stolom prošlosti
dok ljubimo se po sećanju
zidova
praznih
okovanih
u stara zgarišta.

4 komentara za "zgarište"

  1. Marija
    30/06/2012 at 7:22 am Permalink

    Tužna su zgarišta ljubavi jer ona su znak da je njima nekada harao požar, da je snažna bila buktinja ljubavi, Nažalost, nekontrolirana širila se i progutala sama sebe. Veliki pozdrav Mile 🙂

  2. marissa
    30/06/2012 at 5:51 pm Permalink

    iz bola potekli lijepi stihovi!

  3. dragica meyer
    30/06/2012 at 6:34 pm Permalink

    Zadnja strofa je posebna

    Ne znas ti
    suzu pustiti
    za stolom proslosti
    dok ljubimo se po secanju
    zidova
    praznih
    okovanih
    u stara garista

    Lep pozdrav Mile 🙂

  4. Mile Lisica
    01/07/2012 at 10:32 am Permalink

    marija,marissa,dragice hvala vam…lep pozdrav 😉

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.