Slijepa zloviđenja nagrizaju nebo

čijim trulnim ojedinama klizi rat.

Stabla oblače crninu

za sinovima čije će

kolijevke biti.

Ravni razmiču svoja rebra

i otkoštavaju pomoreno meso.

Istok odzvanja.

Čuvarice ljudi gorostasa

nariču nad trubljama i bubnjima

koji ovo zemlje podjarmiše krvi.

S tiše strane jutra

zaraćena sunca

dodiruju korijenje čovjeka.

Vrhovi oluja spuštaju svoja lica

u udolja gdje smrt rađa mir.

Doskora zima će.

Sve ponad mrtvih

odjevičit će se bjelinom kostiju

i nerasutih snjegova.

Istok odzvanja slavodušjem

nama koji ostajemo.