Uporna, biblijska kiša padala je te jeseni.
Arhiva > svibanj 2013
Stara poruka
Srce ko tuba istisnutih snova U tankom tragu već zapiše nešto, Nek ništa novo nema pjesma nova Opet me čitaš – i bolno i vješto.
Trag od mene do mene
Jutros trošim tišinu bez nakane jasne kao noć prije mene misli nema savršeno potroših tišinu zadovoljna jer ovo što osjećam ovo malo trag je od mene do mene
Smiješni poeta 20
Što si misli ova teta da je odličan poeta pa nam samo fraze nudi kao da mi nismo ljudi.
Nisam stigla il nisam znala
Da napišem pjesmu o trenutku kad u boli rađa se cvijet ma tko će uhvatit tren ne stigoh ne znadoh uzalud htijenje ljepota me pretekla praskom me na pola presjekla nehotice dok se rasipala u laticu se rasuta sitna utkala bez riječi me ostavila
Po povratku iz Padove
Ostavila sam sjenu svoju sjenu sitnu skrivenu u utoru kamena na prostranom trgu prije odlaska iz grada noćas kasno – rano pospana nesigurna je li vrijeme istina
Privilegija šutnje
palim svjetlo frustriranim snovima u strastvenom rađanju ljubavi vremenu u kojem nema sretnih samo izgubljenih u prostoru
Smiješni poeta 15
Ja sam vam poeta modernog doba Sejvam pjesme na storidžu hard diska, Na fejsbuku sam već tražena roba Gdje me lajka svijet dostupna i bliska. Ja sam pjesnik digitalnih pjesama Da me drugi ne prozovu luzerom, One žive na IP adresama Zaključane pasvordom i juzerom. Jedan i nula šaljem preko žica A ni […]