Sustiže me sjetno sjećanje i opet pršti kora naranče pod mojim mrzlim prstima duboko udišem miris željom ondašnjom i sad drhtim usred zimljive večeri istim drhtajem pod oskudnim svjetlom ulične svjetiljke škripi snijeg pod korakom tren se raspršio nestao sjeti nije mjesto u meni hladno mi je zagrli me zadrži me daleko od davnog
Arhiva > siječanj 2017
Ne diraj prošlost
Ne diraj u prošlost više Ne dozivaj oblake i jesenje kiše Pusti da nam se duša odmori Čvrsto vrata prošlosti zatvori .
Svjetlo u tami
Čekam boje izlazeće zore Obojane pjesmom razigranih ptica Hoće li tuge nemirno more Nestati izlaskom tvoga lica.
To samo noć umire
tumbir ogledalo veliko kristalno u njemu se draga moja ogleda bijelim cvijećem kosu je saplela bijelom svilom tijelo pokrila mog odraza u zrcalu nema
Ma ne znaš ti
Ti više niti ne znaš biti moj dok mjesec istječe iz naručja zore u treptave boje zrcala samo mi kradeš snove da bi se njima opio a ne znaš kako se noći ponekad tiho skupe one nemaju zaborav samo potopljen pogled imaju i da svakoga jutra hrapavim konopom podižem jedra ali ti ne znaš to
Pismo zaljubljenih
WordPress.com Poigrala sam se citatima Marije J. Zagorke (Grička vještica-Sinišino pismo Neri )
