Majstora ttreba čekatihttp://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=182558
Arhiva > lipanj 2018
indigo kiša
Noćas su škrti oblaci nema kiše samo poneka kap obučena u indigo sklizne u noć i ćuti Noćas su škrti oblaci kapi prazne ruke su mirne kao biljke i žedne i žedne Noćas su škrti oblaci kao ti i ja
Danas nisam tu
Ne,ne traži me Jer danas nisam tu Danas moje misli Lutaju nepoznanicama Svijesti Duboko po svemiru Danas tražim sebe Ni sama ne znam gdje Tražim onakvu Kakva sam nekada bila Sa zvijezdama u očima Pjesmom na usnama
Nisi od onih koje vara površ i pličina
Ne mogu te zavarati ruke ni umilni glas niti osmijeh nisi od onih koje vara površ i pličina
ljudska tuga
U nevažnom sada nevažno trajem naoblačen na svetlu i u tami ulice duge ostavljam puste neka drugi gaze njima Prestao sam biti ljubazan postao sam grublji između dva dana i patnje pitam se samo postajem li to zemlja ili sam već kamen ko zna svemu prolazi rok (Iz moje knjige “Dva metra tišine” )

