Opet nan je vrime pobiglo u trenu. I lita i zime sve se brže stežu. Pobiglo nan vrime – još jedan lipi san, a sutra već zbogon jer moraš poći, znan.
Arhiva > srpanj 2018
kako da te zamišljam
kako da te zamišljam u plesu bez muzike bez instrumenata bez cigana u senci građevina sa kojima se grlili nismo kako da te zamišljam na okovratniku kaputa bez dodira bez topline dok mi kišu u oči oblaci sipaju ne mogu mila kasno je kasno je
Od ili do nemira
Ima li te više ili te ima manje nakon dodira sumnje me lome uzburkam more ono otrpi zašumi i ušuti sve zatomi Kalista spi na dnu u očevoj kući ohrabrena otvaram oči nahrupi nebo potom i ptice iz plasta nemira kradu mi travke travke javke okreću lice i naličje traže znakove koji govore i kad […]
Činkvina 22.
Kolovrat Usamljen, prašnjav. Stoji, propada, nestaje dok ga crvotočina izjeda. Starina . S:K:M
Kad bih ti rekla riječi
Kad bih ti rekla riječi koje stanuju negdje u mojoj dubini, znala bih i ja neke ponore prijeći i istinu u nama jednostavno reći.
Sanjini snovi
Sanjala je noćas Sanja Da ju strašna zvijer naganja A u bajci lijepo stoji Da takva zvijer postoji S prvim snom, nakon priče Dolazi to strašno biće Pa sad malu Sanju lovi Strašni su ti njeni snovi
Sjedimo ispod zemlje
Sjedimo ispod zemlje sjedimo sa kamenjem. Sjedimo ispod zemlje da na teret ne budemo svijetu.
