Po imenu me zovu Sara govore mi da sam mala, a vadim sve iz ormara kad na stolicu bih stala.
Arhiva > prosinac 2018
Nije vrijedan tvoje suze
Noć polako pada, sjeta srcem leti Ispunja ga nada, želja tiha, znana Da bar nazove, da se pisat sjeti Da zacijeli ova, bolnog srca rana.
.Sve je od pjene
Sva jedra vise, a šuti more horizont mutan i vrijeme stoji štiva pod vodom, može li gore dok siva magla sve sivim boji.
Snijeg boje višnje
Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]
Žena
Nije žena kamen O koji se svatko spotiče Ona je sjeme, cvijet Što uz ljubav niče Nije žena stvar Da se odbaci, zaboravi Ona je stijena oplakana Blage naravi Jer žena trpi, pati Prašta i voli Ne pokazuje nikom Koliko ju boli Ona ide dalje Dok u grudima ju steže Ona pobjeđuje Bitke najteže
