Bila sam sretna Gledajući zoru kako nesebično širi ljepotu Nad selom A svjež jutarnji zrak mi je miluje obraze Dok si me umotavala u toplu deku I čvrsto držala u svom krilu I bila sam sretna
Arhiva > prosinac 2018
haiku 37
zalazak sunca miruje bubamara na bodlji ruže ……….. rosa sa lista nestaje u gladnim očima riba ……….. u ranu zoru teški miris jeseni nosi pahulja …………. diže se duga pod dečakovom loptom slomljen jorgovan ………….. pokošen mesec niz sami rub jezera krici galeba …………… trešnja u cvatu sav behar se skupio na mravinjaku …………… jesenje […]
IDEJA METAFIZIČKE BESPOMOĆNOSTI
Ležala je u lokvi vlastite krvi eksplicite zbližena sa svojim sebstvom. U njoj drugi su prali noge, umivali vjeđe i obraze;
haiku 30
jesenji pljusak na mahovini gnezdo odavno prazno ……………. miriše seno mesečina u granju svitac odmara
