Govorio je dubokim očima majci koja razumije. Dan poljubi tisuću uvala; samo grobovi ostaju netaknuti.
Arhiva > listopad 2019
haiku 108
drveće u magli i sam sam morska pena o trešnjin cvete jesenji oblak opalo žuto lišće sa mnom putuje zatvaram oči da shvatim poetiku zelene šume jesenje cveće u tišini livade čeka putnika nasmešite se lepe grlice čeka vas nebo Japana
Prijateljice
Davno je bilo kad smo se čule, čini mi se kao da sam te samo sanjala . Ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire.
haiku 103
sa jedne grane vetar odnese uzdah mirisna cveta veliki oblak natkrili gnezdo laste ugasi cvrkute
Raspjevana nacija
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=194170 piše: Marija Juračić Nisam prva koja je primijetila koliko naš narod voli pjesmu. Pjesma je povezana uz sva društvena zbivanja, okupljanja, veselja… Neće bez nje proći ni jedan važan događaj u životu čovjeka, a zaorit će se i iz čista mira, samo neka se uz čašicu okupi društvo. Volimo pjevati i slušati pjesmu drugih. […]
Koncert za dvije violine
Melodije klize sa žica Poput prvog snijega Meko, podatno, Stapaju se u jedno Obavijajući jedna drugu U čvrsto isprepletenom I neraskidivom duetu.
Kada ručak ne prija
Kada ručak baš ne prija Pa se frče i uvija I suza iz oka krene Majka počne priče njene:

