Još morem djetinjstva u snu duboku plovi brod vječno mladog Kapetana i treperi kroz tihu suzu u oku zemlji najsjajnija Zvijezda dana.
Arhiva > Aljo
Čovjek od Riječi
Prešao je tiho te snježne planine gdje noću bijele vijavice viju vodio ga zavjet krvi iz davnine da mora moći sam i znati bez sviju.
Nema laganih trikova
Lako je prečuti već poznati glas stare poruke monotonog zvuka riječi više ne pronalaze nas tonemo kao pozadinska buka.
Lovac na zlato
Ove oči plaču za sudbine druge uronjene u ovozemaljsko blato duša u tim moćnim rijekama tuge umorna ispire nebom dano zlato.
Žuta carstva
Nebom i zemljom opet Mjesec stoluje skuplja zvijezde i oči pod svoje skute od te čarobne žutice noć boluje povjetarac njiše sve narcise žute.
