Noćas travom te travim da ćutimo nebom te plavim da ćutimo šumim te poezijom da ćutimo budim se da ćutimo u dvoje.
Kategorija > Ljubavna
hoću
Hoću da živim u cvjeću a da nije iluzija hoću da posle snova dobijem mapu i na javi pronađem te iz sana Hoću da ono čega nema budu samo destilovane suze jutra hoću da tri metra iznad neba bude naše utočište danas,sutra.
bojiš se nas
Razuzdana noć po tišini se ravna u jedan osmjeh zgužvan mojim akordom sna. Mjesec dugo umjesto kiše kiši iluzijama ptice ne žureći u javu razmaženih koraka skitnice. A ti olistala u smaragd suze hraniš se apsurdima mog sivila i bojiš se bojiš nas.
Rekla sam
Čemu ta ljutnja pomješana s nevjericom rekla sam u tvojim rukama mi tijesno rekla sam kako čekam vrijeme nakon ljeta rekla sam odlazim nekamo drugo za dugo rekla sam no nisi shvatio to moje nevidljivo žuđeno I otud ta tvoja nemoć u tuđe košulje presvučena uzalud
sam sam kiša
Slušam muziku u oku oblaka i krijem se u svom ogledalu od suza koje nisam isplakao i nikad neću.
Sve što želim
kad svijet ovaj zamijenim nekim novim rajem bit ću vjetar što miluje ti lice, poigravajući se pramenom kose,
Zamisli
Zamisli Zamisli, da sam ja nebesko prostranstvo ti bi mogao biti oblak, neraskidivo bi bili vezani jedno za drugo, ja bi bila tvoja daljina i visina, tvoji horizonti i brzina, ti bi bio moja bjelina što raspršuje dosadu plavetnila. Zamisli, da sam ja ptica nebeska ti bi bio moje krilo što bi me nosilo lako […]

