Srebrna soba
Kategorija > Misaona
Poema o tapiseriji
Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]
Slušao sam kako udaraju
Slušao sam kako udaraju lopatom o kamen, kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene.
Megalodon
U lijesu između dva mjeseca plivaju crne ribe. Ne ostavljajte prozor otvoren, vrijeme je plîma.
Uvojci
Ne postoji više tama kojoj bih pisala pjesmu (sve su već u nekoj riječi koju oni uzaludno čitaju u mrak –
Iznad ponora
Stojim nad ponorom Obavijena crnim oblacima Sudbina me gura Vuče me propast Odavno zapisana Negdje na nekom mjestu Gdje prolaznost se rađa Gdje se šiju haljine Sudbini Šapučem tiho Molim stijenu Neka zadrži na svojim leđima Stopalo moje Molim oblake Neka me uzdignu visoko Neka me odvoje od bezdana Jer zvijer vreba A ja […]
Gole duše
Par kovanica na kamenom pragu Sijaju u prašini poput izgubljenog zlata Ispred zatvorenih starih crkvenih vrata Milostinja bogu ili pobjeći vragu? Na poljanama zaboravljenog raja Iznad kojega preleti pokoja vrana Čeka na zadnjoj postaji sudnjeg dana Par razasutih novčića lažnoga sjaja. Nisu od srebra niti od zlata Tko uspije trideset Judinih skupit I […]
Tvoje srce Sulamka
Tvoje srce Sulamka. Zajedno s kamenjem satovi noći spuštaš zmije pored svojih nogu ; spusti i mene dok sjaje ti oči grijehom se posipamo dok služimo Bogu.

