Tamo gdje idem, ti ne traži. Puteva više nemam i svi moji grobovi u vojni čekaju glas.
Kategorija > Misaona
Pokornost
Propustih šutnju kroz svoju pest i tad rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.
Šaputanje memli
Odgodi ovu smrt za još jedan dan. Za jednu jamu u zemlji manje. Ja ću iz tvoga vrletnog oka opet ispuzat’ naga i duboka. Iz ruku iscijedi rasole neba i kišu moje minule braće. Ja ću iz műka njihova lijesa biti sjena što memli šapće: “Odgodi ovu smrt za još jedan dan.”
Poema o tapiseriji
Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]
Slušao sam kako udaraju
Slušao sam kako udaraju lopatom o kamen, kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene.
