Tiho, sa tužnim uzdasima-moj grad spava. Ne budi ga buka automobila-moj grad spava. Ne budi ga više ni rijeka ljudi Što se račvala po pogonima- moj grad spava.

Pročitaj cijelu poeziju

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=192817

Pročitaj cijelu poeziju

  Molim Vas… Budite tiho, ne bučite  Osvrnite se, pogledajte u daljinu Tamo gdje je zaspala djevojčica U izgladnjelom naručju Omotana krpicom Otrgnutom od majčina haljine Progutavši posljednju kap mlijeka Iz presahnulih grudi Pod Suncem Što je ispilo i zadnju suzu sa lica Molim Vas… Budite tiho Jer danas plaču anđeli I dočekuju ju raširenih […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mrtve riječi kaplju ( bijelo. Rječitije od jutra ). U kutu crtam život noktima sanjam ruke što su me izgradile brojim gorko. Gdje ? Tamo, u kružnici Edipovog kompleksa. Crni Krist ( u savezu s trnjem ) Voda ( unosi boju u dubinu ), nemoj da razdvajaš Uvijek i Ovdje. Logika. Ta zrnasta logika ( […]

Pročitaj cijelu poeziju

Čini mi se da imam amneziju, jer ne sjećam se života prije 1992. godine.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Rastanci kao usputne stanice gdje nikakav žal ne ulazi u gabarite hladnih maski neminovne prolaznosti. U žurbi koraka na kolodvoru života u mnoštvu, to tek odbačen je papirić, davno presavinut požutio od trajanja, sadržaja koji nitko ne razumije niti ga zanima

Pročitaj cijelu poeziju

  Bio je dječak mršavih nogu Sa jednim gumbom na starom kaputu Očiju plavih, pogleda tužnog Trkao je kamenje po prašnjavom putu.

Pročitaj cijelu poeziju

Izađite, vi žene iz sjene,

Pročitaj cijelu poeziju