Kategorija > Tuga
Zid vječnosti
Pod krošnjom starog kestena ovijena tamom perivoja mrtvih usplamtjeloj noći Svih svetih šuteći stojiš strpljivo kao sjena.
Noć bijelog satena
Ulij mi epsomita u čašu da ispijem do samoga dna i pročišćena ću povjerovati da nema drugih istina;
kasna jesen
Čekaš Kasnu jesen Kao oproštaj Ruku praznih (Ne ne umire se samo u jesen) Bežiš Od aprilskog sunca Kilometrima u Nestvarni oktobar ( … ) Čekaš Veliki , mali pljusak U kap da se savijaš Iz kapi da potečeš Ne ne umire se samo u jesen Kao ja
Izbor
Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ranije toga dana pijančevali smo i pozdravljali tamu. Netko je ipak upalio svjetlo. Ugledam pravo lice Zemlje ( i krhotine koje plove Zlom Bogu oko glave ). Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ti ga nisi nosila ostala si u praznome domu i čitala Sofijin izbor.
Ispod pepela
Ispod pepela Zakopani uzdaci Što su sa lavom užarenom Prekinuti,zarobljeni U grudima Zarobljena je i ljubav u pupoljku Nikada procvala I koraci I riječi Djetinjstvo tek započeto U kolijevci U jednom trenutku U bijesu Zemlje Nestalo je sve Ispod pepela Sada prošlost Sadašnjosti priča Razgrćući prah pepela dnevno.hr

