Jednako se približavaju i odmiču srebrni oblaci mjestu na kojem snatri sve dane ispraćene od nekud ni otkud pala je kap kiše po sred najdublje čeone bore tišina zvuči i ječi dok pod njom gnijezde se misli odlukom se više ne osvrće jedino iščekuje nadolazeće u njoj se poput mlijeka zgrušalo preostalo vrijeme
Kategorija > Uncategorized
Žena sa šeširom
Kao zlatno nebo plave boje Noćima iz Provanse zatočeno Svijetlima zvijezda prebojeno Zasjale su oči tvoje.
Danas šutim u sebi
Danas šutim u sebi Oslobođena svih suvislih riječi. Danas šutim u sebi Tišinom nježnom, spokojnom Što me miluje, liječi iznutra. Danas šutim u sebi I osluškujem pjesmu srca Tihu, jedva čujnu. Danas šutim u sebi Odmaram sebe od sebe. A vani grmi, buči Zvukovi se komešaju Poput vrtloga upijaju Tišinu u sebe Danju, noću… […]
U snu-gazela
Čula sam pjesmu vukova u snu. Tiho, melodično dozivanje u snu. Vidjela sam gorske visove Koprenom bijelom prekrivene, u snu.
Stari kaput malog maslačka
Jedan maleni maslačak Kao pero bijeli i lak S vjetrom je poletio Na livadu sletio. Ugledavši braću žutu Svi k’o jedan, u kaputu S njima se podružio Pa se malo rastužio.
Oslobođenje
Na kamenom dlanu jedne planine Odmaraju kapljice zemlje škrte Srebrenim injem sjajne prostrte Blago skriveno na dnu visine.
