Ništa se u meni ne miče sem nečeg nejasnog kao da voda kaplje na šaku soli negdje daleko u dubini u duši nemir to li je
Kategorija > Uncategorized
Ruksak
Uvijek sam više voljela ruksak od damske torbice u njega stanu sve meni važne sitnice dok se život događa bivaš gdje moraš rijetko gdje želiš te male radosti darujem sebi
LANENA PLAHTA BIJELA
Jutro se nekako pokrene bez poziva, bez želje, A ustajanje odmičem, skrivam Ispod plahte od lana što vrati me u djetinjstvo. U ono divno vrijeme kada su jutra bila drukčija. U jutra što su mirisala rosom i pjesmom grlice sa stare kruške I pozivu svih zvukova jutra što selom se šire.
Kroz velebitsku vrlet
Kameni obronci drobe se ka moru. Neprimjetno, bezvremeno. Nisu to glatke dojke koje bi napajale sladom, niti meki dlanovi koji bi milovali blagorodne dane. Ta sura vrlet mater je gladnoj buri koja zimi jezičinom liže žuke, kamene kapi koje kipe iz njenih, od tko zna kolikih ljetnih žega, podivljalih mliječnih žlijezda. Neživo kao da neživo […]
