Emiliji
Nenaspavanoj
oči ti sjaje ko sedam franja
u podne
vrcaju iskre
šušti tvoja haljina
dijeliš osmijehe uz novine
onako usput
jutros si se ljubila prije buđenja
s usnom beskućnicom
nitko te nije vidio
samo je sretno kucala tvoja
osamljena
polovica srca
“Nepomično more” u “Avliji”
Sonet Marije Juračić “Nepomično more” objavljen je i u “Avliji” crnogorskom časopisu i portalu za kulturu, književnost i društvene teme.
Zatvorila sam vrata
Zatvorila sam vrata
Nutrine svoje
Da mi opet ne dođe
Tuga nepozvana
Da ne zasjedne
Na tvoje mjesto
U onom malenom
Crvenom kutu
Gdje sam te smjestila
Davno
Još dok su se
Proljetni pupoljci
Pod rosom otvarali
Žedni nektara
Bisernog
S:K:M
Utjeha
Pričaš moru
Ono te sluša
Ti šutiš
Ono priča tebi
Onda šutite skupa
Ti grliš koljena
Ono grli oblutke i trave
Kako se spretno tješite
šutnjama
