Jedan je trokut
Izgubio svoj kut
Pronašla ga kugla
Tamo iza ugla
Pa ga sada kocka
Zbog toga “bocka”
A ravna mu se crta
Smije iz vrta
A on je svoj kut
Dao piramidi
Jer je bio zaljubljen
Pa da joj se svidi
Jedan je trokut
Izgubio svoj kut
Pronašla ga kugla
Tamo iza ugla
Pa ga sada kocka
Zbog toga “bocka”
A ravna mu se crta
Smije iz vrta
A on je svoj kut
Dao piramidi
Jer je bio zaljubljen
Pa da joj se svidi
U djeliću neba
Paperjastim oblacima
Što komešanjem
Remete stalnost
Svakodnevnim prebiranjem misli
Praštanju
Proživljavanju
Pod teretom pitanja
Održivosti postojanja
Voljom za stvaranjem
Novog sutra
Stihovima pokušavam
Stvoriti iluziju sreće
S:K:M
Ponekad u snu vidim
čovjeka kako kopni
na ledenom vjetru
koji puše sa Istoka
u proljetno veče
Zagledan
u zeleni prsten na vodi
on, samo, želi
da zagrli prijatelja
čije je srce uvrijedio
U ovom novinskom članku autorica izvješćuje o uspješnoj prezentaciji slika i stiha slikara Marina Bobana i pjesnikinje Nade Topić i citira osvrt na izložbu profesorice Marije Juračić koji je uronio u samu srž inspiracije ovo dvoje umjetnika. Budući da ne mogu povećati članak, a da se tekst ne zamuti, prenosim dio tog citata:” (više…)
Sve nevažne sitnice
sumnje ii strahove
propale nakane izvore ljutnje
ispraćam lepršavim osmjesima
priželjkujući tišinu
takve tu i tad nema
jer mislima vičem
ima me a kao da me nije
nevidljivo glas svoj pušta
pomiče me
kako bi tebe dotakla
možda pokažeš lice umjesto
naličja