Hukta

vlak svakdanji.

Na peronima

lica nebrojenih,

danomice razrijeđena

od bujica smrti.

Viri zlo.

Krade i uzima jednog po jednog.

Revni Kosac

brižno ostavlja

nove fotografije,

na svakoj, sablasno

prazna mjesta

i nikada ne znam

da li sam i sama na redu,

kada će i moje mjesto

biti trajno izbrisano,

kada postati ću samo

ukomponirana

bijela mrlja na

skici halje

života

Brzam kolosjekom,

možda

vožnja traje samo krug

Smrti žrvanj melje,

to nijemi je tanac.

Ćutim,

još malo će dobro trajati.

U naramku

i za me, arija već

miris ciknutog nosi,

a satovi već broje,

i zobaju minute.

Photo by Photographize

Pročitaj cijelu poeziju

Zbog prošlog vremena
biva sjetna
svjesna  više ga nema
na zapadnom balkonu
presađuje sjecanje
za kratko procvaju cvjetovi
šecerne boje
o njima mi priča
onako usput
a zna li
kako i mene hrani
srećom
sestra moja

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Postalo je teško nositi

Sa sobom sve svoje godine

I trunku radosti prositi

Uz strmo st’jenje i padine.

Sve dublje, dublje moj um skita

Tražeći kome je poseban

A suzno oko tiho pita:

„ Ma kome si više potreban?“

Pomelo mi vrijeme misli,

Dani mi postali umorni,

U grudima mahnito stisli

Hropčući glasovi sumorni.

I što mi život više nosi?

Sve manje sreće, više bola

Od Boga dan još koji prosi

I zadnje  mrve kupi sa stola.

Pročitaj cijelu poeziju

Proljeće osamdeset i treće. Mi, grupica “mlade vojske“, postavljamo Jamu za potrebe gradske priredbe, praznika, obljetnice… što li. Postava nam je sve, samo ne „ortodoksna“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kad mi se učini

da na domaku sam

netko mi pomiče granicu

uskraćujući

spoznaju

Pročitaj cijelu poeziju