PJESNIK I SMRT

Motiv smrti u poeziji I. G. Kovačića

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag –

i kada se vrati, nek poravna trag. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Strgnulo joj jugo maramu

ogolilo vrat

drsko usporilo hod

propustila ga je

tijelom i mislima

do igre joj nije

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetar se je danas pomalo smeo

Ugledavši jeseni na glavi veo

Ogrnuta sva u bijelo

Spustila se danas u naše selo.

?

Za njom leti lišća kolona

Stvarajući dva ešalona

I svaki list kao da pazi

Da dama po blatu ne gazi.

?

Paučinastu haljinu za sobom vuče

Obilazi polja, voćnjake, kuće

I umjesto da darove prima

Ona nas daruje svojim poklonima.

?

Sunce će kao djever doći

Veo će joj skinuti pomoći

I haljinu tananu njenu

Pa će joj obući divnu, šarenu.

?

Magla je dugo haljinu tkala

U rano jutro jeseni dala…

A je li se jesen udala ???

Ma nije! To je samo šala !

Suzana Marić

podravina. net

Pročitaj cijelu poeziju

Romantično vreme iz setnih studentskih dana,

kada je ne prepoznaje pri novoj frizuri,

momku se ona čini prolećem obasjana,

devojčin znak je zeleno – zove se Midori.

Nedelja i poseta Knjižari Kobajaši,

sjajno spravljeno jelo znanog Kansai stila,

ne gledaju u nebo dok šetaju na kiši,

poljubac sred terase ispraćen pesmom “Bitlsa”.

Tramvajem kroz predgrađe, gle! požar u susedstvu,

s dolaskom jeseni iskrsnu nova pitanja,

trag nerazumevanja ne smeta prijateljstvu.

Neki drugi problemi – dva meseca ćutanja.

Ništa nije isto u izokrenutom svetu,

Vatanabe doziva Midori u sonetu!

Pročitaj cijelu poeziju

Postoji jedan trenutak

Koji se vječno pamti

Koji je u srce uš’o

Istim još žarom plamti.

Postoji misao jedna

Pučinom uma pliva,

Zbrisat se ne da i neće

Zbog nje sam i ja živa.

Postoji najljepša riječ

Pali se bez kremena,

Bez nje se ne može živjet

Ta riječ za sva vremena.

Trenutak uzela sreća,

Umom se bori nada

A najljepša r’ječ ljubav

Živi, ljubi i sada.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju