Ove su pjesme namijenjene usamljenima, onim ranjivim i povučenim ljudima, koji tiho prolaze svijetom pazeći da njihov korak ni jednu travku ne povrijedi.

KAD VIOLINA PLAČE

Volim kad u sumrak violina plače,
kada se nad morem srebri mjesečina,
onda k’o pajaco usred zadnjeg čina
zajecam smijehom i zadrhtim jače.
.

Sve moje čerge u njenom su zvuku
prašina druma i ljubavi kasne
ples prepun žudnje kraj vatre što gasne
svi konji vrani što nam kola vuku.
.

Te slike prošle meni mnogo znače
u njima čuvam tajne naših noći
samo u njima tebi mogu doći
ja volim kad u sumrak violina plače.

                             .

https://www.youtube.com/watch?v=76hnTvG4aRY

                           .

HAJDE, NE BUDALI

Hajde, ne budali
ničeg nije bilo
izlike i laži
sve je što se zbilo.
.

Hajde, ne budali
to versi su mali
pisao ih pjesnik
naivnoj budali.
.

Hajde, ne budali
ničeg nije bilo
samo jednoj ptici
slomili su krilo.
.

Hajde, ne budali
neke rime druge
vodile me, mili,
krugom naše tuge.
.

Hajde, ne budali
to uzdah se ote
na notnom papiru
zajecale su note.
.

https://www.youtube.com/watch?v=X2288YyXmvI

MORE MOJE, LIPO MOJE

.

Niman volje, nije fjaka
Oko jidra tek tuge se pletu
Iznad mora, moga mora
Igra pjene opet svira sjetu.
.

More moje, lipo moje
Ti bi tilo ličit moje tilo
Ali kako sol na ranu stavit
Kako šundrat ono ča je bilo.
.

More moje, lipo moje
Kako dalje, brodica je mala
Slomit će joj jarbol i kormilo
Prvi nalet jačeg fortunala.
.

https://www.youtube.com/watch?v=78BUv791dAE

IZLAZIM IZ MORA

Izlazim iz mora,

iz pjene i soli

željna da ti vidam

ranu koja boli

željna da te vodim

dubinama plavim

da na našu žudnju

sve bisere stavim.

Izlazim iz mora,

iz bačene mreže

Sunce nam se smije,

podne se proteže

valovi nas maze,

žal blješti od smijeha

naša koža slana,

misli sve od grijeha.

Kada Sunce zađe,

zlatom gori more

vraćam se u pjenu,

nestajem do zore.

Ostaješ na žalu,

rana opet boli

ostavljam ti pjenu,

jedno zrnce soli.

https://www.youtube.com/watch?v=_l1hJe4_Utg

MORE MOJE, LIPO MOJE

Niman volje, nije fjaka

Oko jidra tek tuge se pletu

Iznad mora, moga mora

Igra pjene opet svira sjetu.

More moje, lipo moje

Ti bi tilo ličit moje tilo

Ali kako sol na ranu stavit

Kako šundrat ono ča je bilo.

More moje, lipo moje

Kako dalje, brodica je mala

Slomit će joj jarbol i kormilo

Prvi nalet jačeg fortunala.

https://www.youtube.com/watch?v=RxLpkJYAklc

Pročitaj cijelu poeziju

Sretan Uskrs želi vam portal “Očaravanje”!

Pročitaj cijelu poeziju

prelet ribica

nad površinom mora

zvuk mjehurića

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

MJEHUR

KOLIJEVKA NOVE ADRIJE

19.

“Kamo ćete, kapetane!?” posprdno je zalajao Manlaz. “Ne mislite, valjda, morskim putem pobjeći iz mjehura?” Ne obazirući se na reptektorovu porugu, Krunoslav je objahao pa zatim i preskočio starinsku štangu ogradice koja je dijelila šetnicu od mora. Uronivši noge do koljena, zagrabio je šaku vode i prinio je ustima. Ispljunuo ju je pa, zgranut, izjavio: “Slana je. Nevjerojatno! Bazična ameba mjehura je slatkovodno biće. Ovo što gledamo, sve tamo do nevidljive stjenke polisove membrane, samo je gigantski bazen ispunjen morem.” Lungomare se pružao prema Voloskom koje, po svemu sudeći, nije bilo drugo do hologram izveden u tehnici perspektive. Obmana osjetila je bila potpuna: mediteranska vegetacija, krici galebova, holo-otoci na pučini…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju