Pakao života

Zahrđale kazaljke lome vrijeme

Komadić po komadić

Dijeleći ga ishlapljeloj silueti

U podrapanom kaputu

Praznih džepova i stomaka (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sanjam

Polja plavih različaka sanjam
koji se poput odraza neba razlijevaju
po slikarskom platnu.

I dugovrate bijele ivančice,
tako divlje a tako nježne
u svojoj bjelini.

Crvene makove,
izlivene iz nebeskog pehara
dok su se bogovi crvenim vinom gostili i na zemlju ga izlili.

Sanjam tvoje ruke
tako tople, tako nježne
kako me miluju
i cvijeće  divlje donose.

Pročitaj cijelu poeziju

slijepe kiše

jesi li ikada čekao

kao što sam čekala ja

 

čekajući smrt

 

a čekajući tebe (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

samo ti poznaješ azbuku moje duše

Zbuni me
Da mi krv u zemlju siđe
Da ljubim ti oči
Da ronim ti u dlanove
Da se široko razlijem poljima suncokreta
Sve dok mi u venama ne zaluta želja
Zauvek srećna

Zbuni me
Da nikad ne zaboravim miris tvoje kose
Da ti miniram usnama svaku poru na koži
Da ti moje lišće uvek prenese pozdrave ptica
Da te sunce sa polja ne ostane žedno
I da niko nikada u grlu ne ponese njegove suze
Dok ti čuva mesto na kojem se sporo grli
Sve ono što se u tišini ljubi
Što su oči isplakale davno
A ruke nikad neće

Zbuni me
Da ponovo dišem
Da se smejem i cvetam
Da plačem
Da te grlim žutom

Zbuni me
Samo ti poznaješ azbuku moje duše

Pročitaj cijelu poeziju

Virginia-(gazela)

Iz pera ti je pravednost potekla, o. ženo nesretna!
Tuga se iz tinte izlila, o, ženo nesretna!
Košmar ti se umom razlijevao
dok si drhtavom rukom pisala, o, ženo nesretna!
Mnogo si dala, a premalo zuzvrat dobila
nježnosti gladna, ljubavi žedna, o, ženo nesretna!
Ogriješili su se o tebe
nepravdu i zlo ti nanijeli, o, ženo nesretna!
Vodom si njihov grijeh željela isprati
U vodi skončati, svoj život dati, o, ženo nesretna!
S kamenjem na duši, s kamenjem u džepu
Rijeka ti je tihi dom postala, o, ženo nesretna!

Pročitaj cijelu poeziju

Kiše Milana Steinera i Miroslava Krleže

Kada te usud odluči uništiti, on to i učini,  kao što je učinio  Milanu Steineru ( 1894. – 1918.) slikaru, kojeg je još kao bebu kućna pomoćnica ispustila na pod, što je na djetetu ostavilo trajne fizičke posljedice. Drugi je put sudbina umiješala svoje prste u život sedmogodišnjeg dječaka, kada mu je zbog tuberkuloze moralo biti odstranjeno jedno plućno krilo pa mu se tijelo vremenom deformiralo. Treći put ga je sudba dokrajčila. Imao je 24 godine i njegova osakaćena pluća nisu mogla izdržati napad zloglasne španjolske gripe 1018. godine, kada se smrt obilato gostila i kada je oboljelo  više od 30% svjetske populacije, a smatra se da je umrlo  do 100 milijuna ljudi.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts