Sve je glatko poput stakla

Rumenog lica u osvit zore

Uz pjesmu galeba budi se more

Jedna kap ga dotakla.

Skliznula sa lica jednoga cvijeta

Val strasti u krug se širi

Luke nema da je smiri

Strijela tvoja je dalekog dometa.

Kad bi stvarnost bili snovi

Da je kaplja na dlan pala

U porat želja bi pristala

Ukleti Norvežanin i dalje plovi.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Nema te više ispod breza

prošlo je dugo već,

čujem ti samo jeku glasa

u vjetru tražim r’ječ. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pesak posvuda, prsti ponad ponora…

Do crnih zvezda pogled u tamni bunar,

izgubljeni stih napisan u spomenar –

,,U nespokoju čeka se nova zora.” (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

„Sva je ukradena iz njekog starog libra starijeg neg je starost“, govori o svom „Skupu“  Marin Držić, zbog toga što je za okvir komedije preuzeo oblik Plautovog ćupa – aulularije – i do vrha ga napunio Držićem. On drugačije nije znao, a nije ni mogao… i da je htio.

Za potrebe svoje „Lucide“ ja sam posudio okvir renesansnog Dubrovnika i pokušao ga napuniti… sobom. Ambiciozan poduhvat za pisca-početnika u poznim godinama. Bez ijednog ranije objavljenog retka, uložio sam u nju dvogodišnje iščitavanje stotina stranica povijesnih i književnopovijesnih tekstova. „Lucida“ je zajednički nazivnik svih  libara koje sam u životu proštjeo, desetaka ljeta provedenih ispred i iza pozornica Dubrovačkih ljetnih igara i nekoliko godina studiranja hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju