Slikanje iluzija, nepostojećih prostora i volumena, ili natprirodnih bića, poput anđela kojima je Dijana Nazor Čorda dala originalne vizualne obrise, činilo se, do otkrića IR slikarstva, kao jedina moguća osnova za tumačenje fenomena vidljivo-nevidljivog u slikarstvu. Taj se dualizam konstatirao u optičkim varkama boja kojima su pripisivana svojstva vizualnog udaljavanja (hladne boje) i približavanja (tople boje) kao i u geometrijskim provokacijama „očnog živca“ (op-art) kojim se stvarala iluzija pokreta u statičnoj slici. Međutim, kada se početkom 2014. Dijana Nazor Čorda uključila u znanstveno-umjetničku ekipu na čelu s inovatorom Vilkom Žiljkom, koja je istraživala blisko infrared svjetlo i odazive bojila u toj, inače za golo oko nevidljivoj zoni svjetla, pojam vidljivo-nevidljivo dobio je potpuno novo značenje. Iz teoretskog (filozofskog) tumačenja fenomena vidljivo-nevidljivo taj je dualizam prerastao u doslovnu (optičku) činjenicu kojom je umjetnica mogla upravljati i kreirati dvoslike na uzbudljiv inovativan način.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Omotam crveni šal

čvršće oko vrata

bura jača

nikog

ničeg  više nema

poželim

šapni mi riječ

onu što zna

gdje će kapnuti

i čuvati straha

a onda šuti po volji

raširi ruke

dočekaj jeku

mojih potpetica

bar

Pročitaj cijelu poeziju

Svako jutro zamrlu me bude

snoviđenja, šapćući na uho

dok mi umom još sve slike lude

prosanjane u to doba gluho.

Gluha noć je stvorena za snove

za sve ono što kroz dan ti prođe,

da bar’ sanjaš lijepe, neke nove

pa zaželiš da jutro ne dođe.

Lijepi snovi teže se zapamte

dok za ružne čuče snoviđenja

pa i misli pitajuć’ zaplamte:

“da l’ snovima reći doviđenja”?

C’jelim danom mota se po glavi

i prepliće slika preko slike,

svaki ružan san svoju tajnost slavi

do sl’jedeće noći i replike.

Noćni snovi umom ti caruju

pa pred jutro misliš da su živi,

mjesto mira, slutnju ti daruju

pa ti mis’o malo i zasivi.

Kad si budan stvaran život živiš,

danom biraš bistro svoja htjenja

pa tad svoje noćne mašte kriviš

dok te jutrom bude snoviđenja.

Pročitaj cijelu poeziju

Odjednom znam

kako se ubija nježno

nije za sat proteklog

nije za

ne znam koliko je 

 trebalo srcu

pojmiti  i prihvatiti

i poravnati 

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Kostelac Marić i Sandra Utovac

Na selu dan je radni

A tko radi i ogladni.

Za sve one dobrog teka

Danas je na redu peka.

—

Ispod peke što se krije?

Ma, nikakva tajna nije!

Malo mesa i krumpira

Tko šta voli neka bira.

—

Uz salatu dobro znanu

Pravu ljetnu, miješanu.

Samo juhe neće biti

Ali tko će primijetiti

S.K.M

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju