Moje uho napeto
isčekuje
tvoju riječ
s njom
moju meni vrati
biti ću
ti budi
zašto ne progovoriš
cijelu noć ćemo
probdjeti
zoru ćemo razgovorom
prosvanuti
uho moje gluho
za dan
sasvim gluho će ostati
Valentina Berić: “Koristan se korisnom raduje” – izbor iz Diskursa
Tek kad izgubi, čovjek zna šta je imao. Prave vrijednosti, pravi ljudi kao da su postali prošlost davno proživljena i zakopana duboko negdje gdje izlaza nema. Ostaneš željan godina kada si znao ako ti zatreba pomoć, imaš na koga da računaš. Danas se sve svodi na samo jednu jedinu riječ – korist. Ako se od tebe nema nešto uzeti, kome trebaš takav?
Mačak u lovu
Prošetati htio mačak stari
noću, uličicom dok Mjesec sja,
gladan je bio, tražio hranu
I vidje uz kuću mišića dva.
Nestajanje
Kroz vrt
ko zvrk
promice
ljetni pljusak
a za njim suncev trak
zatreperi list pod kapljama
i treperi
treperi
pa se sunovrati
