Kada smrt broji korake
S lijeve strane Ti
desno ponovno Ti
(odjevena u Smrt.)
Razgovaram s grobovima
jer ne upadaju u riječ
– vratimo se na zaključak –
improvizacija umiranja
( moje Uvijek, tvoje je Zauvijek)
pronašao sam daljinu kroz koju
odjekuje fagot,
izgubio sam tvoje Zauvijek.
S lijeve strane Nitko!
(množina našeg bitka: Apsolut)
desno ponovno Nitko!
Katarza –
zakon slučaja otvara put ka Mjesecu,
tamo nismo upoznali čovjeka,
ali trešnje su tamnije od onih jučer.
Vjerujem kako se
krivokletstvo iščitava
prisutnim tijekom stvari.
Kada Smrt broji korake
moje noge su Uvijek.
Ladislav Babić ” Glasnik kraja” -izbor iz Diskursa
Nikada nije odveć cijenio spekulativnu psihologiju, a naročito njeno dijete – psihoanalizu. Drukčije je bilo s eksperimentalnom, a naročito molekularnom psihologijom. Za razliku od idealista, koji su striktno razdvajali tvar i duh, njegov je svjetonazor bio dosljedno evolucijski, na tragu misli kako je duh – sa svim svojim manifestacijama – samo evolucioni produkt razvoja materije. Kao nedjeljivog jedinstva tvari, energije i duha. Nikada u povijesti nije zabilježena manifestacija bilo kakvog duha – sem u mitovima – koji ne bi bio vezan uz neki oblik njegovog nositelja. Duh kao takav, bez svog nositelja, tek je pričica kojom se vabe mala djeca, naizgled, ali ne i intelektualno, odrasla u ljude. Upravo stoga je od psihologije cijenio samo dvije spomenute grane koje su se manule teoretiziranja bez osnove, nastojeći ljudsku psihu objasniti proučavajući temeljne nosioce duha.
Ličinka
Ana mi je rekla:
„Traži milost!“
Nakon sedamnaeste kiše slijepi će uskrsnuti.
Bitnost koja upućuje na životni ciklus;
ovo su ticala,
hladna poruka našoj civilizaciji
sinopis po kojem se sve događa.
Ana je pronašla milost
nakon sedamnaeste kiše
Suncu je zadatak prevariti onog koji vidi.
Marta mi je rekla:
„Budi gospodar!“
Nakon sedamnaeste kiše
konkluzije tvrdnji postaju neutemeljene.
Gusjenice su crne i samo Crne;
polazim od nulte točke zavisnosti.
Marta je postala gospodarica
nakon sedamnaeste kiše
hipotetički se razmnožavamo.
Noemi je posebna.
Kaže:
„Ljepota sažima znanje o Svijetu.“
Nakon sedamnaeste kiše
javlja se prijelazni oblik razvoja,
mi nikako da završimo preobrazbu.
Noemi
sutra putuje za Mongoliju.
Ja ostajem brojati oblake.
Pamtim
velike promjene unutar ličinke.
Nakon sedamnaeste kiše
leptirima nije do snošaja.
