Sol pod jezikom
ima nešto u ponavljanju u vrtnji koja ne prestaje i dostiže ništa rubi ponore kao čipku snu koji pred jutro umire u zvijezdi ima nešto u dalekim predjelima pustinjskim u suhom vjetru razvlačim toplinu večeri kao tijesto pod prstima dok ponovo padam u bijelo jutro gdje pustinjska sol prekriva jezik svijeta
Hrelić
Šetnjom, tik uz nasip, pored naše Save, pješice ispod mosta, pa ravno stazom put trave, čeka te prizor pamtljiv – sa desne strane, ne vidiš mu kraja, seže pogled put – Hrelić raja!
Krećeš sa svim ostalim svijetom vidjeti razna čuda – i vidiš stvarno svega – od igle i konca do velikog lonca, od guma, bicikla, starih kola – do pečenog vola, od olovke, knjiga, suvenira iz vremena raznih, vjenčanih slika, satova bez brojčanika, časopisa, krpa, cipela, čavala, cvijeća – čak i plastičnog drveća!! (više…)
