U tišini svojoj, zovem te pjesmom.
U noćima vedrim, za punog Mjeseca, zovem te pjesmom.

Zastani, poslušaj riječi
Refleksiju duše, jer zovem te pjesmom.

Mnogo puta prođeš ne osvrćući se
Na moje riječi dok ja, zovem te pjesmom.

Plačem, kajem se, pišem
I u snu te zovem pjesmom.

U krilu mi požutjele stranice iskidane duše.
Drhtećim glasom, zovem te pjesmom.

Uđi u odaje nutrine moje
Smjesti se u najtoplijem kutku, zovem te pjesmom.

Oči moje traže te među stranicama
Molim te, pročitaj me, jer opet te zovem pjesmom.

Pročitaj cijelu poeziju

mokri dlanovi
nebo u bistroj vodi
i suze riba

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Iz čiste si ljubavi, vječni Oče,
udahnuo Riječju svoj živi dah
u grudicu blata, u smrtni prah
i život u noj otpoče. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

odbjeglo sunce

obgrlila tišina

stabla bez lišća

Pročitaj cijelu poeziju

nebo u vodi
dva privezana čamca
dele tišinu

Pročitaj cijelu poeziju