Bijesom vjetar
zanjihao grane
iz gnijezda ispali
tići mali
majci grlici
tuga obojila crnom
krila
Bijesom vjetar
zanjihao grane
iz gnijezda ispali
tići mali
majci grlici
tuga obojila crnom
krila
Zalutao je u labirint njenog srca
I tu ostao zauvijek.
Nikada mu nije dala
Zlatno klupko,
Nije mu dozvolila da izađe. (više…)
U ljusci svemira lice što krvari
(moje lice).
Trgaš tminu s mojih bedara
i dojki prepunih meda
nudiš međunožju Jupitera
i posrnulih knezova. (više…)
Eho nestvarnog sveta kad iluzije zgasnu.
Tas i samotni pejzaž u klopci nostalgije,
škrt smeh osuđenika – lika poput pihtije,
grad izgubljen u limbu, gušter slepljen uz stenu. (više…)